Prve skice historije: (medijski) fragmenti koji nedostaju

Sažetak

U radu se propituje uloga masovnih medija u posredovanju tretmana svjedoka/žrtava nasilja u procesima suđenja za ratne zločine. Pretpostavka istraživanja u radu jest da masovni mediji ne posvećuju dovoljno pažnje svjedocima/ žrtvama nasilja i da senzacionalističkim izvještavanjem i (ne)hotimičnim odavanjem identiteta svjedoka, s jedne strane, utječu na reviktimizaciju i retraumatizaciju žrtava dok, s druge strane, obeshrabruju anonimne žrtve nasilja da svjedoče. Tako brojni zločini ostaju nerasvijetljeni a počinitelji ostaju nekažnjeni, što ne doprinosi procesu suočavanja s prošlosti i pomirenju. Pored toga, ni historijske rekonstrukcije događaja iz ratnih perioda često ne mogu biti kompletirane bez iskaza svjedoka, pošto se materijalni dokazi zločina, po pravilu, nastoje prikriti i uništiti. Tako iskazi svjedoka koji su medijski posredovani(p)ostaju važan dokaz, a posebno zbog činjenice da, pored faktografske strane, svjedočenja posjeduju i afektivnu stranu, što može biti od posebne važnosti u holističkom sagledavanju konteksta historijskih zbivanja.