Odluke Berlinskog kongresa u svjetlu gusinjsko-plavske afere (1878-1880)

Sažetak

Rad tretira jedno veoma zanimljivo historijsko pitanje, vezano za nepoštivanje odluka Berlinskog kongresa od strane prvaka i stanovništva Plava i Gusinja. Naime, po saznanju da su ova mjesta odlukama čl. 30 Berlinskog kongresa dodijeljena Crnoj Gori, prvaci i stanovništvo su se odlučno suprotstavili takvoj odluci, riješeni da bez obzira na cijenu odbrane svoja ognjišta. U tom smislu prvaci Plava i Gusinja, zajedno sa starješinama albanskih plemena, pripremali su se za pružanje otpora crnogorskim snagama. Pod pritiskom velikih sila formirana je i međunarodna Komisija za razgraničenje, po osnovu odluka Berlinskog kongresa. Komisija nije uspjela završiti posao oko zaposjedanja Plava i Gusinja od strane Crne Gore. Stoga su velike sile i Crna Gora pokrenule snažne diplomatske aktivnosti vršeći pritisak na Portu, kako bi se ovo pitanje riješilo mirnim putem. Diplomatska misija i pritisci Porte na Plavljane i Gusinjane nisu dali rezultate pa je Crna Gora odlučila da silom zauzme Plav i Gusinje. U dva teška boja, na Nokšićima 4. decembra 1879. i Murinu 8. januara 1880. godine, crnogorske snage su doživjele poraz. To je natjeralo velike sile da promijene odluku Berlinskog kongresa i da umjesto Plava i Gusinja Crnoj Gori dodijele Ulcinj i Bojanu. Na ovaj način, odlučnost prvaka i stanovništva malih mjesta Plava i Gusinja da odbrane svoja ognjišta i svoj vatan bili su važniji od odluka Berlinskog kongresa i interesa velikih sila.